«Asnova čałaviečnaści — heta luboŭ i rabota». Niekalki dumak z nahody 500 dzion źniavoleńnia redaktaraŭ «Našaj Nivy»
Samaje strašnaje dla luboha źniavolenaha — siadzieć i viedać, što spravy, jakuju ty rabiŭ, nie stała, što darahija tabie ludzi adraklisia i pradalisia. I zusim inšaje — viedać, što biełaruskaja sprava praciahvajecca.
«Naša Niva» była jak usie: my i rychtavalisia, što pahrom budzie, rychtavali zapasnyja aeradromy, i byli nie da kanca hatovyja, bo nie viedali, u jakoj formie jon budzie. Heta možna paraŭnać z Ukrainaj: ukrainskaje kiraŭnictva viedała, što Rasija napadzie, rychtavałasia, ale da kanca nie viedała, dzie i jaki budzie ŭdar i ci vystajać ukrainskija armija i narod.
«Asnova čałaviečnaści — heta luboŭ i rabota», — piša ź viaźnicy Andrej Skurko.
Biełaruski narod čakaje svaich hierojaŭ i pakutnikaŭ i praciahvaje svaju rabotu — za siabie i za ich.
Padtrymać luboŭ i rabotu «Našaj Nivy» možna praz Patreon — heta biaśpiečny sposab. Heta sistema biaśpiečnaja dla tych, chto danacić, bo niemahčyma vyznačyć, na što chto zadanaciŭ. Jak padtrymać, čytajcie tut.
Kamientary