«Ździŭlaje prysutnaść śviatara». Jak rasijskija błohiery adreahavali na samotnickija Kalady Pucina
Rasijski prezident Uładzimir Pucin sioleta ŭ poŭnaj adzinocie naviedaŭ kaladnaje nabaženstva ŭ Błahavieščanskim sabory Kramla. Akramia jaho byli tolki śviatary. Heta vyhladała tak dziŭna, što navat prarasijskija błohiery dali sabie volu.
«Ździŭlaje prysutnaść śviatara. Nie tamu, što moža ŭjaŭlać pahrozu (jaho, napeŭna, papiarednie na try pakaleńni ŭniz pravieryli, dvojčy abšukali i trojčy pradezynfikavali), a tamu što: navošta? Na sustrečy hetych dvaich luby treci — lišni…» — iranizuje prarasijski publicyst Leŭ Viaršynin.
«Heta ŭ zapisie, napeŭna, jak zvyčajna», — dadajuć u kamientarach.
«A paśla šamanskich rytuałaŭ adzin z druhim naohuł zachoča razmaŭlać?»
«U chryścijanstvie jość takoje paniaćcie «abščyna». Vierniki abjadnoŭvajucca ŭ supołku i sumiesna (saborna) molacca. Sabornaja malitva zjaŭlajecca abaviazkovaj kananičnaj umovaj mistyčnaha pieratvareńnia chleba i vina ŭ cieła i kroŭ Chrystovy. Z kim, cikava, Uładzimir Uładzimiravič «palublaŭsia da adnadumstva»? Tolki sa śviatarami? Nu-nu… To-ta va ŭsich tvary jak na pachavańni abo na pasiadžeńni partiačejki».
«Pucin absalutna nie nabožny čałaviek i vykarystoŭvaje relihiju hetak ža sama, jak i ŭsie da jaho, ad faraonaŭ da caroŭ — dla kantrolu padparadkavanaj jamu bijamasy».
«Mnie cikava, voś my ž usie razumiejem, što pieramoha ŭ hetaj vajnie — heta ŭmacavańnie biahučaj biazdarnaj ułady? Jość šmat prykładaŭ u historyi, kali projhryš u vajnie abiacaje jakasnyja transfarmacyi (viadoma, nie dla tych, chto ŭ rula), ale ich i nie škada. Bo naohuł nie jasna, za što vajujem. Suprać Zachadu? Dyk my jaho tolki ŭ razy macniej robim. Suprać Ukrainy? Dyk ziamiel svaich proćma, tolki ŭładkoŭvać. Za ŭładu??? Nu niama ŭžo, prabačcie, nie chaču», — piša rasčaravany karystalnik z «zet» na avatarcy.
«Kali nie chavacca za chitrymi farmuloŭkami, davodzicca čarhovy raz zrabić sumnuju vysnovu: naš prezident i viarchoŭny hałoŭnakamandujučy nastolki adkryta i (što značna horš) demanstratyŭna baicca za svajo žyćcio padčas vialikaj i ciažkaj vajny, što heta nie moža nie ŭpłyvać na chod i zychod bitvaŭ», — reziumuje Ihar Strałkoŭ.
Kamientary