«Tata — biełarus, maci — ukrainka, jany nie razmaŭlajuć na svaich movach, a ja chaču viedać abiedźvie»: u Homieli adčynilisia kursy ŭkrainskaj movy

Homiel staŭ druhim horadam Biełarusi paśla Minska, dzie pačalisia kursy ŭkrainskaj movy. Pieršyja zaniatki adbylisia 28 kastryčnika na bazie Centra biełaruskaj movy i kultury, stvoranaha miascovaj arhanizacyjaj TBM.
Homielskaja supołka ŭkraincaŭ nie maje nie tolki svajho pamiaškańnia, ale i aficyjnaj rehistracyi. Tyja, chto nieabyjakavy da svaich ukrainskich karanioŭ źbirajucca tam, dzie znachodzicca mahčymaść. Ale dla stvareńnia mahčymaści ŭsim achvočym vyvučać ukrainskuju movu dyjaspara źviarnułasia da Alesi Aŭłasievič — kiraŭnicy haradskoj arhanizacyi Tavarystva biełaruskaj movy imia Franciška Skaryny.
Vykładčycaj kursaŭ stała žycharka Homiela Nadzieja Drozd, jakaja naradziłasia na Vałyni, ale ŭžo šmat hadoŭ žyvie ŭ Biełarusi.

«Mnie było duža pryjemna pazirać u tyja prahnyja, cikaŭnyja vočy, jakija ja tut pabačyła, — kaža jana. — Chacia, kali ja azvałasia vieści hetyja kursy, było bojazna: ja ž nie vykładčyk movy, ja tolki jaje nośbit. Ale mnie vielmi chočacca, kab i inšyja homielcy lubili maju movu, hetak ža, jak i ja».
Aktyvist ukrainskaj dyjaspary ŭ Homieli Bahdan Dziemkiŭ raspavioŭ Našaj Nivie, što inicyjatyva adkryćcia kursaŭ naležyć biełaruska-ŭkrainskaj piśmieńnicy Natałcy Babinaj. Padčas prezientacyi adnoj sa svaich knih, jakaja taksama prachodziła ŭ homielskim Centry biełaruskaj movy i kultury, spadarynia Natałka i prapanavała stvaryć hetyja kursy. Na padrychtoŭku spatrebiłasia krychu mienš za miesiac.

Sami ž naviedniki pieršych zaniatkaŭ paśla skančeńnia byli pad uražańniem. Prynamsi, amal usie jany paabiacali pryjści i na nastupnyja. A pryčyny, jakija paklikali siudy ludziej — samyja roznyja. Chtości kaža, što časta padarožničaje va Ukrainie i žadaje mieć mahčymaść padtrymlivać razmovy z ukraincami na ichniaj movie. Dla inšych heta mova baćkoŭ, albo babulaŭ ci dziadulaŭ.
«Ja pryjechała ŭ Biełaruś u 1955 hodzie sa Lvova. Siudy mianie nakiravali pracavać, tut ja znajšła siamju, u mianie dva syny, try ŭnuki, tut maja druhaja radzima, — havoryć piensijanierka Hanna Jasipava. — Raniej u Homieli možna było hladzieć ukrainskija kanały.

Ja navat, pamiataju, dyktoŭku z televizara napisała i ŭ Kijeŭ dasłała. Dyk adtul navat padarunak atrymała, jak pieramožca — biez adnaje pamyłki napisała dyktoŭku, ničahusieńki nie zabyłasia. A ciapier, ničoha ŭkrainskaha na telebačańni niama, jak na Miesiacy žyviem».
«Maja maci — ukrainka, ale jana razmaŭlaje sa mnoj tolki pa-rasijsku, a tata — biełarus, ale i jon havoryć tolki pa-rasijsku, — kaža małady hamialčuk Vital Burdziłaŭ — Ale ja vyrašyŭ, što pavinien viedać rodnyja movy svaich prodkaŭ.

Tamu ja i pryjšoŭ siudy. Nastupny krok — heta vyvučeńnie biełaruskaj movy. Viedaju, što ŭ Homieli jość kursy Mova Nanova, dzie vučać biełaruskuju movu».

Kamientary