«Spałochaŭsia i prajechaŭ 57 km na rovary». 10-hadovy Mikita, što prapaŭ na dačy, znajšoŭsia ŭ Minsku
Źnikły 9 lipienia ŭ Dziaržynskim rajonie 10-hadovy chłopčyk znajšoŭsia na nastupny dzień u Minsku. Jon vypadkova padrapaŭ telefon siabra i, bajučysia pakarańnia, vykaciŭ rovar i źjechaŭ z dačy ŭ Minsk. Vypadkovyja minaki pakazvali jamu viernuju darohu, ale nikoha nie źbiantežyła, što školnik jedzie adzin pa trasie.
— Na ščaście, siońnia ranicaj u 11:00 my znajšli chłopčyka. Napiaredadni nam patelefanavali baćki Mikity i paprasili padklučycca da pošuku. Było pryniata rašeńnie adrazu padjechać da doma dziciaci ŭ Minsku, dzie jon žyvie z baćkami, tam jaho i znajšli z rovaram. Ubačyŭ nas i raspłakaŭsia — raspaviadaje TUT.BY Siarhiej Koŭhan, kamandzir pošukava-vyratavalny atrad «Anioł».
Udzień 9 lipienia Mikita adpačyvaŭ na leciščy razam z baćkami ŭ Dziaržynskim rajonie. Pamiž chłopčykam i jaho siabram zdaryŭsia nievialiki kanflikt: dzieci zabaŭlalisia, Mikita vypadkova začapiŭ čužy mabilny telefon. Kali babula siabra skazała, što paskardzicca na jaho baćkam, chłopčyk spałochaŭsia, sieŭ na rovar i pajechaŭ u Minsk. Mikitu šukała milicyja, sałdaty, rodnyja i blizkija, pošukava-vyratavalny atrad «Anioł».
— Jon prajechaŭ 57 kiłamietraŭ, dumaŭ, moža, baćki viernucca ŭ horad, ale jany ŭsiu noč šukali syna na dačy. Mikita pieranačavaŭ u padjeździe, ničoha nie jeŭ i nie piŭ, bo nie było hrošaj. Jon ža i na rovary pajechaŭ u Minsk tolki tamu, što nie moh kupić bilet na elektryčku, raspaviadaje Siarhiej Koŭhan.
Kab nie zhubicca, chłopčyk spyniaŭsia niekalki razoŭ na darozie, pytaŭsia ŭ minakoŭ na darohu na Minsk. Zaraz Mikita ŭžo z baćkami.
Kamientary