Pierakładčyk «Bajcoŭskaha klubu»: My da taho idziom

U siońniašniaj Biełarusi kulturnyja zdabytki časta źjaŭlajucca nie dziakujučy, a nasupierak abstavinam. Kultavy raman amerykanskaha piśmieńnika Čaka Pałaniuka «Bajcoŭski klub» na biełaruskuju movu pierastvaryŭ nie prafesijny pierakładčyk, a student‑radyjotechnik.

16.03.2007 / 22:05

U siońniašniaj Biełarusi kulturnyja zdabytki časta źjaŭlajucca nie dziakujučy, a nasupierak abstavinam. Tak vyjšła i ciapier. Kultavy raman amerykanskaha piśmieńnika Čaka Pałaniuka «Bajcoŭski klub» na biełaruskuju movu pierastvaryŭ nie prafesijny pierakładčyk, a student‑radyjotechnik. Ź Sieržukom Miadźviedzievym hutaryć Źmicier Pankaviec.

«Naša Niva»: Raskazvaj, kim ty jość, bo pra ciabie ŭvohule ničoha nie viadoma.

Siaržuk Miadźviedzieŭ: Pryjšoŭ na śviet 6 žniŭnia 1985 hodu ŭ radzilni №2 horadu Viciebsku. Paśla byŭ dziciačy sadok ad miasakambinatu, muzyčnaja škoła (i ciapier, kali pryjaždžaju dadomu, mahu ŭziać u ruki akardeon ci hitaru), radyjotechničny ŭniversytet. Niedzie ź siomaje klasy, pad upłyvam siabra, pačaŭ cikavicca infarmatykaj, tamu i pajšoŭ u BDUIR. Ja byŭ peŭny, što paśla BDUIR zaŭsiody znajdu sabie dobruju pracu, čaho nia skažaš pra fiłfak. Da taho ž baćka vučyŭsia taksama ŭ RTI. Pierajezd u Miensk daŭsia dosyć lohka. Pa‑biełarusku pačaŭ pisać jašče ŭ škole. Ciapier padpracoŭvaju prahramistam u «EPAM». Žyvu siońniašnim dniom.

«NN»: Kali nia suprać, to davaj piarojdziem da Pałaniuka. Ci ŭsio ž da Pałanika/Pałahniuka?

SM: U nas proźvišča hetaha piśmieńnika pryniata pisać jak Pałanik, ale kali ŭličyć jahonyja ŭkrainskija karani, to pravilniej było b pisać Pałaniuk. Tamu ŭ maim pierakładzie jaho proźvišča budzie hučać mienavita jak Pałaniuk. Chadanovič skazaŭ by Pałanik, ale ź pierakładčykam nie spračajucca. Niekali «Naša Niva» pisała Čak Pałahniuk.

«NN»: Dyk čamu zaniaŭsia pierakładami mienavita Pałaniuka?

SM: Usio pačałosia na pierakładčyckaj majsterni pry Biełaruskim Kalehijumie. Užo na pieršaj sustrečy pajšło abmierkavańnie tych tvoraŭ, jakija my b chacieli pierakładać. Pracavać nad niejkimi małymi tvorami nie chaciełasia. U mianie byli try varyjanty: Kien Kizi «Nad hniazdom ziaziuli», Orueł «Ferma» i Pałaniuk «Udušša». Spyniŭsia na Pałaniuku, bo razvažyŭ, što treba pierakładać sučaśnikaŭ. Spn. Volha Kałackaja zapytałasia paźniej, čamu ja chaču pierakładać «Udušša», a nie «Bajcoŭski klub». Padumaŭšy, ja ŭsio ž vybraŭ «Bajcoŭski klub». Na druhim kursie va ŭniversytecie my źbiralisia pierakłaści na biełaruskuju movu film «Bajcoŭski klub». Paśla pačałasia ŭłasna praca. Pamiataju, kali prynosiŭ pieršyja arkušy ź pierakładami. Mnie siońnia za ich navat krychu soramna. Dziakuj Volzie Kałackaj, jakaja nie zabrakavała maje sproby, a tolki zaachvočvała dalej pracavać nad tvoram.

«NN»: Kolki času ty pracavaŭ ź pierakładam?

SM: Kali brać čas ad pačatku da zakančeńnia, to heta 15 miesiacaŭ. Praŭda, byli peryjady, kali ja nia braŭsia za pierakład miesiac, a to i bolej. Byli momanty, kali praca prosta nie išła, što b ty ni rabiŭ. A byvała, što, naadvarot, usio išło dobra. Naprykład, apošnija 20 staronak ja pierakłaŭ za 3 dni. Nia toje, kab ja nia vieryŭ, što pierakładu tvor całkam, ale sumniavaŭsia, bo nie ŭ charaktary maim davodzić spravu da kanca. U toj samy čas, kali zrabiŭ 80%, to zrazumieŭ, što dabju jaho. U mianie była ŭstanoŭka: kali ja pierakładu hety raman, to, značyć, zrablu niešta vartaje ŭ žyćci. Ciapier zastajecca dapracavać raman, adšlifavać niejkija momanty. Da taho ž, u mianie značnaja častka pierakładu zroblenaja na papiery, kala 70%, ciapier heta treba zahnać u elektronny varyjant. Paśla ŭsiaho hetaha zastajecca tolki vydać knihu.

«NN»: Čym ciabie tak zachaplaje Pałaniuk?

SM: Heta, mabyć, adziny aŭtar, jakoha ja pračytaŭ poŭnaściu, aproč publicystyki. Jon pryvablivaje mianie niejkaj buntarskaj enerhijaj. Prastoraj svabody.

«NN»: Na tvoj pohlad, ci budzie «Bajcoŭski klub» cikavy ŭ Biełarusi siońnia?

SM: U ramanie viadziecca havorka pra toje, jak na fonie paśpiachovaha kapitalistyčnaha hramadztva paŭstaje płast nasielnictva, jaki nia zhodny žyć pa raniejšych kaštoŭnaściach. Heta najpierš siaredniaja klasa — klerki, menedžary. Jany ŭźnimajucca na bunt. Hetaja niefarmalnaja arhanizacyja razrastajecca pa ŭsioj krainie. U kancy tvoru jany kantralujuć užo amal usio. Źniščajučy bujnyja kampanii, jany sprabujuć źniščyć usiu hetuju spažyvieckuju cyvilizacyju. Kali ty źniščaješ usiu infarmacyju pra kredyty, to ekanomika pačynajecca z nula. Urešcie, stvarajecca dosyć utapičnaja karcina: ruiny Ńju‑Jorku, lijany na chmaračosach, łasi chodziać pa haradoch. U značnaj stupieni Pałaniuk iranizuje i z spažyvieckaha ładu, i z tych, chto sprabuje jaho zrujnavać. Heta taksama niejki bunt suprać systemy. I ŭ nas, i ŭ ich systema vykarystoŭvaje metady tatalnaha kantrolu, dla kožnaha hramadztva jany svaje. Naturalna, nam jašče daloka da amerykanskich realijaŭ z rynkam i ŭsim takim, ale pastupova i my idziom da hetaha. U chutkim časie prablema spažyvieckaha hramadztva moža stać aktualnaj i dla Biełarusi. Cikava, što Pałaniuk pisaŭ «Bajcoŭski klub», kali naviedvaŭ litaraturnyja hurtki. Tam źbiralisia piśmieńniki, byŭ niejki viadoŭca ŭsiaho hetaha ci nastaŭnik, jaki kazaŭ, što da nastupnaj sustrečy treba napisać, skažam, šeść staronak. Tak, ułasna, «Bajcoŭski klub» i paŭstaŭ.

«NN»: Ci nie nahadvaje tabie heta Biełaruski Kalehijum?

SM: Niešta sapraŭdy jość: kali nam patrebna było paćvierdzić status studenta, a nia volnaha słuchača, my pisali ese, začytvali jaho pierad inšymi adnahrupnikami, nam vystaŭlali adznaki. Tamu niejkija paraleli jość.

«NN»: Dyk mo i ŭ ciabie takim čynam narodzicca niejki kultavy raman?

SM: Pakul što ŭ prozie mianie nie chapaje na vialikija tvory. Chiba što napišu ciapier šaścistaronkavaje apaviadańnie. U mianie nia toj uzrost, kab pisać ramany. Dla prozy patrebny niejki žyćciovy dośvied, a jaho ŭ mianie pakul małavata.

«NN»: Dzie ciabie možna pačytać?

SM: Chiba tolki ŭ ŽŽ — siarzh.livejournal.com. Kaliści niekalki maich vieršaŭ drukavała «Naša Niva», a taksama na sajcie newlit.info.

«NN»: Dziela čaho ty viadzieš «Žyvy žurnał»? Što jon tabie daje?

SM: Siabry padbili na jaho. Spačatku nia dumaŭ, što tak zachopić, bo niekali ŭ dziacinstvie vioŭ papiarovy dziońnik, ale nie systematyčna. Mnie zdavałasia, što heta nia moj farmat, ale zaciahnuła. Mnie jon daje da chalery pazytyvu, taho, čaho mnie nie chapaje ŭ realnym žyćci, daje mnie kantakty ź cikavymi ludźmi. Heta vialikaja hulnia, nabližanaja da žyćcia. Heta cikava i viesieła. Naturalna, źjaviłasia niejkaja zaležnaść ad błohu, ale jana nie patalahičnaja.

«NN»: Jakija jość perspektyvy z vydańniem ramanu?

SM: U narmalnych krainach pierakładčyk atrymlivaje hrant. Jon pierakładaje i adpracoŭvaje hetyja hrošy. Ja ž pierakłaŭ knihu za ŭłasny košt, ułasnymi resursami. Ja, naturalna, ničoha za heta nie patrabuju. Mnie chaciełasia b, kab vydańnie knižki nie było majoj prablemaj. Prosta chočacca, kab «Bajcoŭski klub» pabačyŭ śviet. Moža być, prapanuju ŭ «ARCHE», ale chaciełasia b ubačyć heta asobnaj knihaj.

«NN»: Ci budzieš pierakładać film?

SM: Nasamreč 20% scenaru filmu ja pierakłaŭ jašče na pieršym kursie. Dzieści jon u mianie jašče zachavaŭsia. Mnie zdajecca, što biełaruski pierakład «Bajcoŭskaha klubu» musić pajści nia horš za toje ž «Kryminalnaje čytvo». «Bajcoŭski klub» mienš abciažarany nienarmatyŭnaj leksykaj, tamu ŭ hetym planie pracavać budzie lahčej.

«NN»: I kaho budzieš ahučvać?

SM: Kaho daduć, taho i budu, ale spadziajusia niejak paŭdzielničać u ahučcy. Chaciełasia b kahoś z hałoŭnych hierojaŭ.

«NN»: Što planuješ pierakłaści zaraz?

SM: U mianie ŭ stale ŭžo lažyć aryhinalny tekst druhoha ramanu Pałaniuka «Ŭdušša». Pałaniuka časta nazyvajuć aŭtaram adzinaj knihi. Ja absalutna nia zhodny. Tamu, kali bližejšym časam mnie nie padvierniecca ničoha bolš cikavaha, budu pierakładać mienavita «Ŭdušša».

«NN»: Nakolki ja viedaju, u toj samy dzień ty atrymaŭ list ad samoha Pałaniuka. Pra što jon tabie napisaŭ?

SM: Adčyniaju paštovuju skryniu, a adtul vylataje papierčyna: «Na vašaje imia atrymana pasyłka z ZŠA». Skončyć pracu nad pierakładam i atrymać u adzin dzień pasyłku ad Pałaniuka! U pačatku kastryčnika pabačyŭ abviestku: Čak Pałaniuk adčyniaje paštovaje akno dla fanataŭ. Tre było dasłać list na adras jaho menedžara, i piśmieńnik adkaža asabista kožnamu listom abo pasyłkaj. Ja napisaŭ, jak ščyry fanat, słovy zachapleńnia, adznačyŭ, što pierakładaju «Bajcoŭski klub», napisaŭ jak składana było dastać aryhinał, jak ciažka ŭ nas z rodnaj movaj, paprasiŭ dasłać paru knih. Ja nie spadziavaŭsia na adkaz, pahatoŭ na pasyłku. Usiaredzinie pasyłki byŭ list i štuk 15 roznych drobiaziej — cacačnaja morkva a la kinder‑siurpryz, kalkulatar, plastmasavy adrezany palec, kaladnyja śviečki, nasieńnie niezabudki, dva aŭdyjodyski ź jahonymi čytańniami padčas knižnych turaŭ, a taksama žyvioła, jakaja symbalizuje maju moc: maleńki plušavy miadźviedzik. Pałaniuk sam u liście markieram napisaŭ: «Your Power Animal is enclosed!!!» Pryjemna. A list — try maleńkija abzacy — Pałaniuk napisaŭ asabista. Daŭ paru karysnych paradaŭ pa žyćci.

Hutaryŭ Źmicier Pankaviec